Rezultat višegodišnje saradnje Udruženja Artsinteza i fotografa Edmonda Ibrahimija je samostalna izložba fotografija „Uzlet sa margine“ autora Edmonda Ibrahimija
Fokus interesovanja su bili Romi sa kojima smo zajedno radili u proteklo vrijeme. Mi smo ih upoznavali u njihovoj svakodnevnici, ne veseloj i ohrabrujućoj, opterećenoj teškim uslovima življenja. Vremenom smo otkrivali, prateći njihov angažman kroz različite programske sadržaje koje smo za njih organizovali, koliko ljudskosti, topline, hrabrosti i nadarenosti kriju u sebi. Otkrivali smo koliko vole život u svoj njegovoj punoći. Edmond je bilježio, posebno na portretima, njihovu zabrinutost, ali i osmijeh, razdraganost i raširene ruke koje bi grlile cijeli svijet. Te ljude, mlade, djecu koje svakodnevno susrećemo, htjeli smo vam približiti i na ovaj način ukazati da su tu sa nama, a ne pored nas. A, njima poslati poruku da uvijek postoji mogućnost izbora i da let sa margine nije nemoguć.
Izložbu je otvorio Robert Andrejaš koji je rekao:
“Danas, skoro četiri godine poslije pred sobom imamo jedan novi izraz i jedno novo djelo kakvo pojedini fotografi stvaraju dugi niz godina, a pojedini ga neće niti napraviti. U ovoj Sali je izložena kolekcija fotografija koje neodoljivo podsjećaju na „staru školu“, na autore koje je u bivšoj jugoslavenskoj ili slovenskoj fotografiji predstavljao Stojan Kerbler, a to su autori koji su umjetničku fotografiju uzdigli do najviših visina. Ni tada ni danas ne možemo govoriti o djelima koja spadaju u mainstream. U formiranju takvog djela nije presudna popularnost ili druge dobrobiti koje ona sa sobom nosi. Presudna je misija koju sa sobom nosi umjetnost, pa čak i kada ona nije osnovna djelatnost autora. Zapravo takvo djelovanje oslobađa autora svih stega pa, u ovom slučaju fotografija, odiše jednom slobodom i iskrenošću.
U slučaju ove izložbe možemo govoriti o mediju fotografije, jer te fotografije nose poruku koja sve nas proziva kao sudionike u nijemom promatranju sveobuhvatne nejednakosti i podvojenosti na ovom malom prostoru koji zauzimamo. Poruka je time jasnija što je potpuno odvojena od šarenih boja, ne sadrži čak ni primjese „tražene sladunjavosti“ koja nam je plasirana nekim drugim medijima, ne donosi mističnost niti prikaz raskoši i kiča. To je samo jedna jasna, ali i visoko estetizirana poruka koju može poslati samo istinski autor, ali i poznavatelj tehnike kojom ostvaruje svoje ideje.
Sve do sada rečeno upisuje Edmonda Ibrahimija u malu knjižicu odabranih. To je mali popis onih koji nikada neće postati najpopularniji u najnovijim kretanjima na estradi, ali će ostaviti dubok trag u kulturi i umjetnosti prostora na kojemu djeluju. Djelo koje oni stvaraju ne prati trendove, ali se smatra trajnim vrijednostima. Teško se u vrijeme današnje oduprijeti modernim kretanjima te odabrati teži i neisplativiji put umjetnika koji svojim djelom mijenja svijest i onima koji ga ne razumiju. “
